Bajka o Hinku Ajzleru
Hinko Ajzler je glavni junak ove priče. Tačka. Običan junak, doduše, ne neki od onih heroja spremnih da se žrtvuju za spas čovečanstva, uzvišene ideje ili voljene osobe. Nikako to. Hinko Ajzler je glavni junak, ali je to postao, manje ili više, slučajno. Samo zato što je – umro.
To i nije neki razlog, mislite sad, svi umiru. Baš svi. Od toga još niko nije pobegao.
Ali da Hinkova smrt nije baš tako obična, da zaslužuje da postane priča za kafanu ili bar tekst u novinama, odlučio je jedan policijski agent…
Moram da skupim još četiri dolara! To nije mnogo kada ih imaš, ali je i previše kada ih nemaš! Paja Patak
Gledajući niz ulicu video sam nešto zanimljivo – cupi bez premca. Prava ribetina. Guzova koji bi podigli i mrtvu kitu, dojki spremnih da udare sunce dok prejako prži. Usne idealne. Nos sladak, prćast. Pogled koji obara.
Onda je ta idealna žena nestala iz mog vidokruga, pa mi nije jasno zašto sam je spomenuo. Nema nikakve veze sa pričom, a pravila pisanja nalažu da nešto što nema veze sa tokom priče ne bi trebalo ni da se pominje. To kažu mudriji. Ali bilo je jače od mene…
A Gospod reče: Kad biste imali vjere
koliko zrno goruščino, i rekli biste ovome dudu:
iščupaj se s korenom i usadi se u more, poslušao bi vas.
Luka 17, 6
I ako te oko tvoje sablažnjava iskopaj ga; bolje ti je da uđeš u
carstvo Božije s jednim okom nego da te sa dva oka bace u pakao, gde crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
Mk. 9, 47-48
Dan smeha
„Neprekidna lakrdija!
Gotovo bih zaplakao zbog
svoje nevinosti. Život je lakrdija
u kojoj treba svi da učestvuju.“
Artur Rembo
Prizivao sam moga boga
ali on mi nije pokazao svoje lice.
Molio sam se svojoj boginji,
ali ona nije čak ni glave digla.
Spev o stradajućem pravedniku
Novi svet
A poslednja svrha razumnih bića je da se pokoravaju načelima i zakonima najstarije vladavine i uređenja, to jest kosmosa.
Marko Aurelije
Krv, zen i umetnost pumpanja gume
“i nijednu od njih / nije bilo ni približno / tako lako / odbaciti / ili / zaboraviti / ali bilo je mnogo / lakše, / naravno, pisati o / njima, što sam / i činio.”
Č. Bukovski
„Mesija će doći onda kada više ne bude potreban.
On neće doći poslednjeg, doći će najposlednjeg dana.“
Franc Kafka
„Tako mu je to.“
Na sadržinskom planu, Andrija B. Ivanović dosledno i uglavnom uspešno koristi većinu elemenata preko kojih ovakvu poeziju možemo svrstati u, uslovno rečeno, žanrovsku poeziju, kolokvijalno nazivanu pulp, trash, urbana ili outlaw poezija.
Vladimir Stojnić
Samo malo dalje, u sledećoj epizodi, navodeći spisak nestalih vrlina (nekadašnjih) pesnika, svojih prethodnika, Ivanović dodaje:
Ne umem da pevam,
Radujem se,
Plačem…
Ne sanjam lepši svet.
Ta četiri stiha obeležavaju ne samo pesnikovu poziciju, nego i poziciju mladih ljudi, u Srbiji i svetu, skoro podjednako, ali i egzistencijalnu poziciju svih nas. Ovde i tamo.
Ne umem da pevam,
Radujem se,
Plačem…
Ne sanjam lepši svet.
Ta četiri stiha obeležavaju ne samo pesnikovu poziciju, nego i poziciju mladih ljudi, u Srbiji i svetu, skoro podjednako, ali i egzistencijalnu poziciju svih nas. Ovde i tamo.
- Vasa Pavković
Tako je park u Ivanovićevoj poeziji umesto divnim ženama ispunjen divnim ženskim sisama. Dosledno poetici ružnog, u Paklenoj rundi, erotsko je najčešće spojeno sa demonskim i animalnim, a apokaliptično sa fekalnim. U apokaliptično intoniranoj 11. epizodi srećemo sedmoglavu zver sa sedam čeljusti, koja guta svet i izbacuje ga kroz jedini čmar koji ima.
- Ana Gvozdenović
Andrija B. Ivanović piše priče u stihu prepune rezignacije i sumnje usamljenog subjekta koje se potvrđuje kroz brojne pop-kulturne, naročito filmske, reference, ali i paradoksalnom nemogućnošću istinskog međuljudskog, fizičkog kontakta u vremenu opće umreženosti i dostupnosti, dok pjesmom ‘Onlajn ljubav je najbolja’ otvara problematiku građanskog identiteta ironizirajući poziciju subjekta, erotiku, ljubav i digitalizaciju suvremenog života.
- Davor Ivankovac
Poslednja priča u zbirci Barut i perje Andrije B. Ivanovića odstupa od dominantnog tona zbirke, jer se u njoj glavni junak, koji je istovremeno i narator, podsmeva političkoj korektnosti i buni se protiv nje, kao protiv još jedne nametnute konvencije. (...)
Iako priča predstavlja duhovito poigravanje različitim konvencijama, ona zapravo počiva na dve predrasude – da će zahtev za političkom korektnošću ugušiti kreativnost i slobodu u književnosti i da je gej seksualnost ugrožavajuća za heteroseksualne muškarce.
- Jelena Z. Stefanović